Latest Publications

Zimska bajka

Autor: Marijana N. Nikolajević

Oduvek sam želela da se zaljubim u ženu. I ona bi bila plava, jasno ocrtana mojim mislima:prozirne kože sa mnoštvom smedjih pegica rasutih po uzanom licu. Imala bi oči plave hladne kao zimsko nebo kad progviri zubato sunce, bezbojne trepavice sa jasno izraženim čeonim kostima mesto obrva i fino izvajanog vrata, torzoom okićenim malim grudima sa ponekom zlatnom maljom što neprirodno štrči izvan savrsenih krugova zašiljenih ružičastih vrhova nalik istupljenim olovkama…(…)
Razapela bih jedra mojih dlanova i mirno uplovila u uzburkano more njenog tela. Prislonila bih školjku da sluša tihe šumove daha i grejala se na lomači sopstvene imaginacije, da prezimim zimu.
A u proleće, kako to obično biva,i osvanuo bi neki novi trut, začarao polenom i probudio.
А ona? nestala, istopila kao prva pahulja na vrelom obrazu.

Čekajući da padnem u koš

Autor: Nikola Živanović

1.
Pesme ne pišem samo ih diktiram
Oko njih se još uvek sporim sa smrću
Pa, dok vi čitate ono što sam prokrijumčario,
Originale svake večeri vraćam dole
U zagobni život.

2.
Đavoli sede oko mog kreveta,
Smeju se i kažu:
Hajde sa nama, dole si već veliki pesnik
Svi čitaju tvoje pesme, uče ih napamet,
I to one nenapisane,
Ej, nenapisane!

3. Amor Fati

Po ceo dan ležim i gledam u plafon.
Ne samo da ne radim ništa
Već ni lekove ne pijem.
Kažem sebi:
„Treba da popijem lek“
I ne mičem se s mesta.

4.
Zašto bi smrt morala da dolazi pojedinačno
Kao kostur u crnom ogrtaču, sa kosom u ruci,
Ja je pre zamišljam kao bandu nindži
Koji se nečujno na konopcima spuštaju sa krova,
Uskaču kroz prozore i jure me oko kreveta
Pa ko me stigne.

5.
Svet duhova je nevidljiv
Golim okom.
Gledao sam ga kroz mikroskop
Imaju parkinge i poslastičarnice…
Nisam ga dugo posmatrao
Zanimala su me dublja, krajnja pitanja
Koliko li je sitan i nama nesaznatljiv
Bog.

5.
U ovom svetu
Ništa ne funkcioniše kako treba
Najgori uvek prođu najbolje
Autobusi uvek kasne
A ručak se uvek ohladi
Pre nego što je gotov.

6.
Oganj pakleni
Služi samo kao osvetljenje,
A anđeli nose perje
Samo da bi mogli,
Kad im se prispava,
Da nabiju glavu pod krilo.

7.
Noć je, nestalo je struje.
Osećam se potpuno bespomoćno.
Počinjem da čačkam po mraku
Nadajući se da ću da načačkam
Svoj nos.

8.
Prestao sam da negujem zube.
Izdržaće.

9.
Lekar koji me je prvi primio
Pošto se bolest pojavila
Umro je.
A rekao je da sve biti dobro.

10.
Raduje me što više
Neću morati da trpim
Pranje kose i odlaske u banku,
Japansku kič-poeziju (haiku),
Priče o životu posle smrti.

11.
Moja žena me pita
Kako uspevam da kad god izujem čarape
Jednu ostavim u kuhinji
A drugu u spavaćoj sobi.
Ne smem da joj kažem da je to zato
Što neću da palim svetlo
Dok spava.

12.
Oprezno prolazim pored prodavnica
Sa pogrebnom opremom,
Ne gledam na tu stranu.
Nadam se da je još živo.

13.
Prestao sam da ustupam mesto
Babama i dedama
U gradskom saobraćaju.

14.
Ne mogu da vrujem u ovu našu
Mrtvačku religiju.
Da sam ja pisao Bibliju
To bi bila knjiga za decu
I Isus bi se na krstu
Spuštao niz snežnu nizbrdicu.

15. (još malo pa haiku)

Sahrane bi trebalo
Da se obavljaju krišom,
Kao velika nužda.

16.
Buljooki su se skupili oko mene
Gledaju me svojim mrtvačkim
Neljudskim pogledom, smeju se
I spremaju se da mi oderu kožu.
Nije trebalo da ulazim
U kinesku prodavnicu.

17.
Šta se desi kada se ukrste kinez
I srpski vladika?
Šatirano jaje.

18.
Savršen život se završava
Nesrećnim slučajem
Kao što se savršen izlazak u grad
Završava srećnim.

19. (haiku)

Pre nego legnem
Opipam gde je žena.
Za svaki slučaj.

10. apr. 08

Ekološka književnost

1.
Po ceo dan sedim i prekucavam
Pesme svojih prijatelja
Koji su mi poklonili štampane zbirke
Posle ih natenane kao čovek
Čitam sa ekrana.

2.
Ne volim da čitam knjige sa papira
Ekran je mnogo pregledniji
Mogu i da ispravim ako mi se nešto ne sviđa
A svetlo uvak pada pod pravim uglom.

3.
Pisati na papiru
To je nehumano, to nema dušu,
Papir je mrtav predmet.
Kursor te gleda u oči
I trepće.

4.
Kada mi ne radi računar
Uopšte ne pišem.
To mi teško pada,
Reči jedva zadržavam u sebi
Kao čovek željan razgovora
A sam.

5.
Presrela me poznanica na ulici.
Nisam je ni primetio.
Htedoh da kažem
Da sam se zamislio, da sam se zaneo,
A rekoh
Bio sam na internetu.

6.
Uskoro neće biti knjiga.
Na recikliranom papiru
Preštampavaćemo godove
Iskasapljenog drveća.

7.
Sedim u parku
I čitam sa lap-topa
Vetar okreće listove
Obližnjeg drveća.

8.
Dok sedim u biblioteci
I na lap-topu završavam
Svoju najnoviju zbirku pesama
Tip preko puta
Već čita njen njen početak
Koji je skinuo sa interneta.

9.
Na času ekologije
Učenici u lap-topovima
Presuju listove
Stare hartije.

10.
Opet sam napisao nešto originalno
Moram to brzo da iskopiram
Na internet.

11.
Ako hoćeš da uđeš u književnost
Kucaj.

12.
Sada kada sam se oslobodio knjiga
Mogu da se preselim u manji stan.

13.
Knjige sam nekada čitao samo ležeći,
Pokazalo se da je čitanje sa ekrana
Mnogo zdravije.

00.
Katalogizacija i publikacija
Internet biblioteka,
Ekološka književnost
Nikola Živanović
Tiraž
Beskonačno.

Potraga – Ciklus o samoći

by Goran Vrhunc – poetae

AKVARIJ TRAŽI RIBICU
Akvarij
traži ribicu
zlatnu
da ispuni
si želju
da ne bude
pun do pola
prazan
bez života.

PAPIR TRAŽI OLOVKU
Neće da
ostane go,
bijel, čist
i bez lica,
treba mu
srce
na njega
da se potroši,
riječima,
skicama,
škrabotinama,
a onda će
vremenom
da požuti
od vlage i prašine,
sve može
samo da
ne bude go.

GNIJEZDO TRAŽI PTICU
Sa vrha stabla
vrišti gnijezdo
svojom zjapećom
prazninom,
posljednji stanovnik
otišao je prvim perjem,
i od tada urla ponosno
prkoseći vremenu,
osim jednom
kada je utočišće snijegu,
i svrha njegovog postojanja
donekle bude zadovoljenja.

METAK TRAŽI ZLIKOVCA
Zalutao je
skrenuvši negdje
s putanje,
vjetar ga omeo
i što dalje ide
sve je sporiji,
ne zna kada i
gdje će udariti,
kako je krenulo
u zid
ili zemlju,
ili još gore
u pogrešnog čovjeka.

On je
9 mm Parabelum Metak
metak za zlikovca.

ZID TRAŽI SLIKU
Prazan i žut,
sa bijelom
koja se nazire
ponegdje,
savršena podloga
za skupljanje prašine
i paučine
na mjestima
na kojima se račva,
onaj koji je bio unutar
njega
puno je dimio i dumao,
parket je završio kao dim
zadnje paljevine
mjesto uglja,
ali nije važan pod,
ni antipod,
ali sve bi izgledalo drugačije
da ona rupa nije na zidu,
i sve što treba,
i sve što traži
je slika da visi.

BUNAR TRAŽI VODU
Nema ništa
osim mraka
u bilo koje
doba dana
vedro ili tmurno
nebitno je
jer nema ništa
samo mrak

Prolaznik namjernik
ne može znati
ima li
života na dnu
sve dok se
ne spusti
a silazak nije lak
al drukčije ne može znati.

Dole je hladno
ima mnogo đubriva
oglođenih kostiju
i glas
što tiho govori
ne treba mi
još jedan leš
tražim vodu.

MREŽA TRAŽI PAUKA
Ona zna šta je samoća
al‘ da je izrekne
ne umije,
vjetar je nije dodirnuo
niti vrijeme presudilo,
njene tanke niti
slobodno vise
pod težinom prašine
i uhvaćenih insekata,

traži Pholcus phalangioides-a.